Kako se pravi vaša omiljena lizalica? Sveobuhvatan vodič za strojeve za izradu lizalica

Lizalice su nesumnjivo omiljene ljudima kroz stoljeća. Međutim, malo tko zna kako se ovi slatki, mekani bomboni izrađuju. Ovaj članak objasnit će proces proizvodnje lizalica, uključujući analizu i pripremu sirovina te pretvaranje bombona u čokoladu. Objasnit će se različiti tehnički koraci i metode korištene u proizvodnji kako bismo vam pomogli da shvatite složenost proizvodnje lizalica.

Koje se sirovine koriste za izradu lizalica?

Šećer i kukuruzni sirup — Lizalice se prvenstveno prave od šećera, dok kukuruzni sirup daje okus. Zaslađivač u lizalicama, prvenstveno u obliku saharoze, daje bombonu jedinstven okus. Kukuruzni sirup sadrži glukozu koja sprječava kristalizaciju i sušenje šećera, stvarajući pjeskovitu konzistenciju, osiguravajući ujednačen proizvod s glatkijom teksturom. Ovi sastojci se zagrijavaju kako bi se ukapljili do željene konzistencije, formirajući lizalice, koje se zatim stvrdnu hlađenjem. Ostali sastojci u sirupu često dodatno poboljšavaju stabilnost gotovog proizvoda i poboljšavaju njegov izgled i okus.

Limunska i jabučna kiselina — Limunska i jabučna kiselina ključne su u proizvodnji lizalica jer bombonima daju jedinstven okus i karakter. Limunska kiselina, koja se obično nalazi u citrusnom voću, dodaje kiselkast okus koji suzbija previše slatki okus šećera i kukuruznog sirupa. Također snižava pH, inhibira rast mikroba i djeluje kao konzervans. Jabučna kiselina, koja se također nalazi u voću poput jabuka, pojačava okus voća i pruža glatku, dugotrajnu kiselost. Ukratko, ove kiseline poboljšavaju okus, produžuju rok trajanja i poboljšavaju ukupnu kvalitetu lizalica.

Ostali bitni sastojci u proizvodnji lizalica - Iako su šećer, kukuruzni sirup, limunska kiselina i jabučna kiselina glavni sastojci u proizvodnji lizalica, koriste se i drugi dodatni sastojci, poput aroma, bojila i stabilizatora. Većina aroma je prirodna, ali neke su sintetske. Na primjer, voće, menta i drugi egzotični okusi dodaju se kako bi se poboljšao okus. Prehrambene boje također se često koriste za posvjetljivanje boje lizalica. Emulgatori, poput lecitina ili hidrokoloida, također se dodaju kako bi se osigurala odgovarajuća konzistencija i spriječilo odvajanje tijekom obrade. Svi ovi sastojci djeluju zajedno kako bi stvorili proizvod koji je vizualno ugodan, glatke teksture i održava svoju strukturnu cjelovitost.

Kako se prave lizalice?

Proizvodnja lizalica uključuje nekoliko koraka kako bi se osigurala kontrola kvalitete:

1. Miješanje sastojaka – Šećer, voda, kukuruzni sirup (glukoza) i arome poput limunske kiseline u prahu miješaju se i zatim zagrijavaju dok se ne stvori bistri sirup (što se naziva homogenost). Temperatura se ponekad mora precizno podesiti u ovoj fazi kako bi se osigurala ispravna konzistencija bez karamelizacije. Inače se svi sastojci mogu prebrzo kuhati, što rezultira neželjenim ishodom. To u konačnici stvara nekvalitetnu seriju i lako može uništiti sve sljedeće serije, jer one možda neće dati nikakve naznake o tome što je pošlo po zlu dok ne bude prekasno, ili čak i ranije, jer ništa nije učinjeno.

2. Kuhanje – Sirup se kuha do temperature koja određuje čvrstoću lizalice nakon hlađenja. Ovaj proces zahtijeva velike kotlove sposobne za obradu velikih količina sirupa odjednom. Hlađenje i bojenje – Nakon postizanja ciljane razine zagrijavanja, zagrijana smjesa se postupno hladi uz dodavanje različitih boja kako je navedeno u priručniku s receptima. Kako bi se osiguralo brzo hlađenje i izbjeglo stvaranje vrućih točaka (gdje se neki dijelovi hlade brže od drugih, što rezultira neravnomjernom raspodjelom kvalitete po cijelom proizvodu, a time i još jednom serijom nekvalitetnih proizvoda), koriste se izmjenjivači topline i tuneli za hlađenje kako bi se osigurala ujednačena temperatura u cijeloj seriji, sve dok svaki komad ne postigne željenu tvrdoću, od gornje površine pa sve do dna (uključujući dno), bez ljepljivosti osim blizu rubova. To se često događa bez prethodnih uputa.

3. Oblikovanje i oblikovanje – Sirup se ulijeva u kalupe u obliku lizalica pomoću stroja za oblikovanje. Stroj za oblikovanje ima ugrađeni uređaj za umetanje štapića koji omogućuje umetanje štapića u točno vrijeme kada se bombon počne oblikovati, osiguravajući sigurnu vezu između dvaju objekata. Dva objekta su privremeno povezana dok se trajno ne razdvoje nakon postizanja željenih početnih ciljeva. Ti ciljevi mogu biti namjerni ili nenamjerni, ovisno o okolnostima u određenom okruženju, određenom globalnom kontekstu te prije, tijekom ili čak nakon završetka određenog vremenskog razdoblja, uključujući sve sljedeće trenutke. Ponekad se ovi koraci mogu ponoviti više puta ovisno o potražnji, ali ključno je održavati odgovarajuće intervale između iteracija kako bi se izbjegao pojedinačni kvar koji bi mogao dovesti do katastrofalnih, nepovratnih posljedica.

4. Hlađenje i stvrdnjavanje - Nakon što se lizalice oblikuju, one se dodatno hlade pod kontroliranim uvjetima kako bi se potpuno stvrdnule. To je ključno za održavanje strukturne cjelovitosti i sprječavanje deformacije.

5. Pakiranje - Konačno, svaka lizalica je pojedinačno zamotana u zaštitni materijal kako bi se spriječila kontaminacija i održala svježina tijekom skladištenja. Brzo postizanje ovog cilja ključno je za održavanje standarda kvalitete uz izbjegavanje visokih troškova rada. Iako strojevi mogu automatizirati slične zadatke, potreban je i ručni rad, što smanjuje vrijeme i ljudski kontakt potreban za sve operacije tijekom faze pakiranja. S obzirom na trenutnu globalnu zdravstvenu krizu, pakiranje je faza koja zahtijeva najviše ljudske intervencije.

Vrste bombona lizalica

Čvrsti lizalice

Tvrdi lizalice su najčešća i najprepoznatljivija vrsta bombona. To je zbog njihove čvrste teksture i dugotrajnog okusa. Ove lizalice imaju bazu napravljenu od šećernog sirupa. Sirup se zagrijava na visoke temperature, do 149 stupnjeva Celzija. Zatim se ulijeva u kalupe dok se ne stvrdne. Tijekom procesa hlađenja mogu se dodati prehrambene boje ili arome kako bi se stvorile različite boje i okusi.

Punjeni lizalice

Jezgra punjene lizalice obično je tekućina ili polukruta tvar, poput soka, čokolade ili žvakaće gume. Prvo, proizvođači stvaraju šupljinu unutar tvrde ljuske bombona. Nakon ovog koraka, ali prije nego što se bombon potpuno stvrdne, pune ga željenim nadjevom, što rezultira punjenom lizalicom. Uspješno postizanje ovoga zahtijeva preciznu kontrolu temperature i vremena kako bi se osiguralo da središte ne bude izloženo tijekom procesa oblikovanja.

Plosnati lizalice

Plosnati lizalice su obično šire od običnih okruglih lizalica, što ih čini većima iako mogu biti tanje od gore spomenutih okruglih bombona. Primjeri uključuju plosnate lizalice koje se mogu naći na karnevalima ili tematskim slastičarnicama. Postupak izrade plosnatih lizalica vrlo je sličan onome za tvrde lizalice, s jednom razlikom: umjesto ulijevanja vrućeg sirupa u sferne kalupe, sirup se ulijeva u plosnate kalupe, svaki s drugačijim uzorkom otisnutim s obje strane. Smjesa se zatim ulijeva u kalupe, stvarajući pravi desert.

Kako radi stroj za izradu lizalica?

U nastavku slijedi pregled principa rada stroja: Općenito govoreći, proces započinje topljenjem sastojaka, koji uključuju slatke elemente poput saharoze. Ostali sastojci uključuju vodu i glukozu. To se zagrijava u spremniku za miješanje na postavljenoj temperaturi od približno 110 °C kako bi se formirao homogeni sirup. Ovisno o specifičnoj opremi za izradu lizalica i postavkama proizvodne linije, sastojci se tope u spremniku za topljenje, blenderu ili kuhalu.

Otopljeni sastojci se zatim prenose u spremnik za zadržavanje gdje ostaju neko vrijeme prije sljedeće faze obrade. Sirup se zagrijava na temperature do 145 °C u mikro-filmskom kuhalu. U osnovi, to poboljšava okus lizalice, a istovremeno smanjuje sadržaj vlage u sirupu.

Nakon što se lizalice ohlade, stavljaju se u rashladne spremnike radi daljnjeg hlađenja prije nego što se ubace u jedinicu za oblikovanje. Kalupi dolaze u različitim oblicima, veličinama i dizajnima te se mogu prilagoditi vašim željama. Zatim stroj za umetanje štapića ubacuje lizalice u kalupe. Za proizvodnju malog obima, lizalice možete ručno umetnuti u odgovarajuće kalupe. Oblikovane lizalice, sa štapićima, vade se iz stroja kroz izlazni žlijeb i šalju u stroj za pakiranje.

Koji su glavni dijelovi stroja za izradu lizalica?

Upravljačka ploča - Ovo je jedinica koja prikazuje, nadzire i podešava različite automatske parametre.

Uređaj je opremljen LED zaslonom osjetljivim na dodir koji prikazuje informacije i druge detalje o stroju.

Transportna jedinica - Ova jedinica ima određeni broj pokretnih traka, tračnica i cijevi koje prenose materijale do različitih stanica unutar stroja.

Lijevak - To je cilindrična ili lijevkasta posuda smještena na vrhu stroja koja drži i dovodi sirovine.

Električna jedinica – Ova jedinica sadrži različite električne komponente integrirane u stroj za obavljanje specifičnih električnih funkcija.

Bit ove jedinice je osigurati besprijekornu pretvorbu električne energije u iskoristiv kapacitet potreban za rad stroja.

Spremnik za miješanje – Relativno velika posuda koja se koristi za zagrijavanje i miješanje različitih sastojaka lizalica kako bi se dobila ujednačena, željena baza.

Tunel za hlađenje – Ovo je prilično dug tunel s ugrađenim sustavom hlađenja dizajniranim za odvođenje viška topline nastale obradom proizvoda od lizalica.

Senzor – Uređaj, modul ili podsustav koji detektira promjene ili događaje unutar opreme tijekom rada.

Jedinica za oblikovanje – Sastoji se od različitih kalupa za lizalice različitih dizajna i oblika, koji se koriste za oblikovanje proizvoda u željeni oblik.

Jedinica za tlak – Ova komponenta regulira sustav zraka unutar stroja za izradu lizalica.

Otpremni žlijeb – Ovo je komponenta gdje gotovi proizvodi od lizalica napuštaju opremu za pakiranje i pakiranje.

Koji je standardni proizvodni kapacitet stroja za izradu lizalica?

Tipičan stroj za izradu lizalica ima proizvodni kapacitet od približno 250 kg/sat. Međutim, dostupna je i oprema više klase s većim proizvodnim kapacitetima. U osnovi, proizvodni kapacitet različitih modela varira ovisno o nizu varijabli. Nazivna snaga je jedan od čimbenika koji određuje specifični proizvodni kapacitet stroja za lizalice. Strojevi s većom nazivnom snagom mogu imati veći proizvodni kapacitet i obrnuto.

Veličina je još jedan faktor koji utječe na specifičnu proizvodnju aparata za lizalice. Većina većih strojeva dizajnirana je za industrijsku proizvodnju i stoga može imati veću proizvodnju.

Kako možete dodati različite boje i okuse u aparat za lizalice?

Sastojci za lizalice obično se zagrijavaju i miješaju u spremniku za miješanje ili kuhalu, ovisno o modelu stroja.

Sirup se dalje zagrijava na približno 145 °C u mikro-film kuhalu. U ovoj fazi, relativno nizak sadržaj vlage u sirupu omogućuje dodavanje željenih okusa i boja.

To omogućuje da se okusi u potpunosti ugrade u sirup prije nego što se osuši i oblikuje u lizalice. Dodavanje okusa u ovoj fazi također olakšava postizanje ujednačenog okusa i boje.

Zaključak

Strojevi za lizalice pojednostavljuju i automatiziraju cijeli proces izrade lizalica. Ovi strojevi ne samo da osiguravaju dosljednu kvalitetu proizvoda, već i smanjuju ručne intervencije, čime se povećava brzina proizvodnje. Opremljeni komponentama velike brzine i preciznim upravljačkim sustavima, ovi strojevi učinkovito obrađuju velike količine sirovina za oblikovanje, pečenje i pakiranje lizalica. Ovi strojevi programirani su naprednom tehnologijom kako bi se smanjilo vrijeme zastoja, maksimizirao proizvodni učinak i omogućilo proizvođačima da koriste opremu za proizvodnju lizalica i postignu ekonomiju razmjera kako bi zadovoljili rastuću potražnju. Nadalje, budući da su sve operacije automatizirane, manje je prostora za pogreške, što rezultira pouzdanijom i učinkovitijom proizvodnom linijom.

FAQ

P: Kakav je postupak za proizvodnju lizalica u proizvodnoj tvrtki?

A: Proces proizvodnje lizalica, koji spada u industriju slatkiša, uključuje više od dvije faze. Proces obično započinje transportom sirovina u tvornicu, obično pomoću vagona koji se nazivaju otvoreni vagoni. Šećerni sirup se ulijeva u predkuhalo; zatim se, nakon ubrizgavanja pare, zagrijava u specijaliziranom sustavu kako bi se dehidrirao i održala temperatura sirupa prije nego što se transportira do konačnog kuhala. Ljepljiva kaša slatkiša se zatim oblikuje u lizalice pomoću strojeva za proizvodnju.

P: Tko se sjetio ideje za lizalicu?

A: Iako je lizalica dugogodišnja delicija, Ethel V. Gabriel preuzima zasluge za izum moderne lizalice. Godine 1908. Gabriel je patentirala stroj za umetanje štapića lizalice u bombone, čime je i zaslužila tu zaslugu. Ove slatke poslastice kasnije su postale poznate kao lizalice, nazvane po popularnom trkaćem konju "Lolly Pop". Međutim, koncept lizalice je drevni, s mnogim varijacijama u različitim kulturama, a lizalice su popularne diljem svijeta.

P: Kako proizvođači stvaraju lizalice s različitim okusima i bojama?

A: Obično se bojila i arome dodaju smjesi šećera tijekom procesa kuhanja. Tekuće arome i prehrambene boje dodaju se vrućem sirupu prije nego što se oblikuje u lizalice. Ako lizalica ima više boja ili okusa, različite serije bombona mogu se staviti ili ispreplesti tijekom procesa oblikovanja, što je standardni postupak izrade lizalica.

P: Ima li išta cool ili jedinstveno u metodi izrade lizalica?

O: Da, postoje neke stvarno cool i jedinstvene kreacije lizalica, a možete čak i sami napraviti svoje. Neki proizvođači slatkiša slažu bombone različitih boja kako bi stvorili prekrasan efekt. Drugi tiskaju jestive dizajne na vrhove svojih lizalica. Neke su 3D printane, dok su druge ručno izrađene s jedinstvenim oblicima i okusima. Neki čak stvaraju divovske lizalice ili lizalice umočene u kukce, dok su druge u potpunosti izrađene od tiskanih dizajna.